Nothing but blue skies.
19.04.2012., četvrtak
41.
|
Kaže: "Ljudi su previše koncentrirani na to što sami imaju reći, umjesto da slušaju. Nemaju na umu da ono što govore - već znaju, a ono što će čuti vjerojatno ne znaju. Slušanje čini čovjeka pametnijim." Zanimljivo kako sam prekjučer o tome razmišljala, a onda jučer čula te misli od druge osobe. Lijepo je da, da mi to nije proletjelo kroz glavu, ne bih dugo ostala neku stepenicu niže, odnosno, da se nebo, slučaj, tkogod, štogod, potrudilo učvrstiti mi to u glavi. Plus zapis. |
23.02.2012., četvrtak
40.
|
Mirise najteže zaboravljam. Nisam osobito spretna s parfemima. Ne volim kad mi se miješa s mirisom gela za tuširanje ili mlijeka za tijelo. Kad ga ipak nosim, uglavnom je to Tresor In Love ili CK IN2U. A danas sam, prvi put, dobila želju da se baš potrudim i nađem neki "svoj". Voljela bih neki s kojim bih se osjećala prozračno i poletno, a opet i snažno i nepobjedivo. I ženstveno. S kojim bih se osjećala dovoljno samopouzdano za uske traperice, a koji bih mogla nositi i u kazalište. S kojim bih mogla slušati i MGMT i The Rolling Stones i Edith Piaf. I Haustor. S kojim bih se osjećala kao da imam glavnu ulogu... Koja god mi pomisao proletjela kroz glavu na tu rečenicu. Mirise najteže zaboravljam. I najviše me impresioniraju. Pokošena trava. Stare knjige. Formalin. Kava. Muški miris. Cimet. Oprana, izvješena posteljina. Miris napetosti koji možda i nije miris, ali ne osjećam druge dok je prisutan u svojoj (ne)biti. Jabučna pita. Etanol. Palačinke. Ozon. Nijedan koji već nije primjećen. Nijedan neobičan. * * * What if? |
11.02.2012., subota
39.
|
Mislim da nikad još nisam pisala post pijana ili barem, hm, veselija. I inače prilično pazim na pogreške u tipkanju, ali sad pogotovo. Jučer (prekjučer) sam uzela svoju prvu kvazi anamnezu. Nisam pretjerano ponosna, nisam prepoznala da pacijent laže. Mislila sam da je jednostavno sretan čovjek koji, iako je '34. godište, nije imao pretjeranih problema ranije. Jučer (prekjučer) sam, također, sporazumno prekinula nešto što nije ni počelo. I kao da mi je pao kamen sa srca, nisam mislila da bih se tak osjećala. Alkohol me uglavnom čini prvo živahnom, pa tužnom. Faza živahnosti još traje, a i nemam razloga za tugu, stvarno nemam, ali izmislila bih, išla u prošlost i slično. I lakšom, iako mi je teško to priznati si i iako mi rijetko prilaze pijanoj. A i rijetko sam pijana (u zadnje vrijeme). Zapravo mi rijetko prilaze uopće. Kunem se da nisam ružna. Kolokviji idu super http://www.youtube.com/watch?v=1HuMX26UvCM Bilo bi super da mogu špagu. Pelin mi je na umu. Nisam ga večeras pila. Čudno koliko sam ljudi uspjela zavarati da znam pisati. Čak i stručnih. Ne mogu zamisliti mjesto na kojem bih se trenutno dobro osjećala. Malo sam usamljena. Rastopila sam sir na kruhu. Njami. Moram odabrati kategoriju. Izabrala sam gastro. |
12.01.2012., četvrtak
38.
|
Stvarno ne volim kad imam malo vremena za pisanje i istovremeno mi jedna riječ ne pada na um. Za razliku od onda kad nemam vremena pa mi se Inspiracija smješka sa strane. Moram nabaviti neki rokovnik s dnevnim rasporedom po satima plus nekim odjeljkom za razne bilješke. Mhm. Par misli koje mi se nekako motaju po glavi: a) jako mi se sviđaju The Black Keys, pitam se kako mi je trebalo tak dugo da ih otkrijem b) žao mi je kaj bolje ne razumijem fiziku c) neobično je kak kad mi ne ide, ništa mi ne ide dobro, a kad me krene na jednom polju, povuče još milijun dobrih stvari d) zanimljivo kako sam na nekim područjima istraumatizirana i teško mi je uopće si dozvoliti pomisliti kako se događa nešto lijepo u čemu bih mogla uživati... Ne, ja ostavljam prostora za urušavanje istog, da se slučajno ne razočaram. e) zeleni čaj se pije bez ičeg, samo aromatizirana voda. I gotovo. f) Sherlock Holmes ili dr. Watson? g) kasnim! |
30.11.2011., srijeda
37.
|
Nedostaje moja duga hipijevska kosa i voljela bih učiti njemački. . Finish each day and be done with it. You have done what you could. Some blunders and absurdities no doubt crept in; forget them as soon as you can. Tomorrow is a new day; begin it well and serenely and with too high a spirit to be cumbered with your old nonsense. ~ Ralph Waldo Emerson . Tu. ;) . I tu. :) . Nije svaka bol loša, ima boli koje su ugodne. Nema to veze s mazohizmom (možda malo). Ugodna je bol kod, recimo, istezanja tijela - boli, ali znaš da, kad prestaneš, da ćeš se osjećati novije, kao da možeš cijelim tijelom zagrliti puno više nego prije. Ima veze sa željom za pomicanjem plafona... Da ga pomakneš još više i više, i još malo jače i gore... Dok ga silina te želje za dizanjem ne probije i ne shvatiš da je samo nebo granica. To je bol napretka, ona samoprisila i neprepuštanje nekoj lijenosti i trulosti i maltretiranje samog sebe, ali kad si želiš isključivo dobro, o lošem ne bih pisala, ovo je već preveliki trash, a ono bi bio apsurdan čak i za mene. . Pismo 16godišnjoj i 30godišnjoj sebi sam maknula jer mi je MKK3 dala bolju ideju. ;D . - I kaj si kad nisi teenager? - Onda si samo... Ager. :S :) I love my sister. :) |
10.11.2011., četvrtak
36.
 Jutro mi je draže od večeri, ali ima nekih noći... ... Kad sam sama, a svejedno bih odgodila zoru. |
06.10.2011., četvrtak
35.
|
S vremena na vrijeme, više rjeđe nego češće, dođe mi mhmisao i, iako znam da nemam jedan jedini razlog vjerovati si, iako nemam jedan jedini čvrst, opipljiv dokaz, znam da je misao slika stvarnog stanja stvari i dobijem čudan osjećaj (poput pritiska) u prsima i koža mi se ježi i samo želim neku pravu pjesmu, neki kanal, da nastanu tamne mrljice na trapericama. Riješile bi me pritiska, a ujutro ih više, provjerila bih u ogledalu, ne bi ni bilo. Nisam našla pjesmu. |
11.08.2011., četvrtak
34.
|
11.08., 01:35 Da sam u filmu, sve te romantične, filmske i ne tako romantične i ne tako filmske (a može i kombinacija) stvari koje volim raditi (i ne samo ja, naravno, neke su manje-više univerzalne) - ležanje kod krova i gledanje zvijezda, noćna kupanja na koja odlazim posve sama, pisanja noću u predvorju hotela dok vani slušam cvrčke, ponavljanja heterocikličkih spojeva uz kavu i pogled na obalu, u badiću i traper-košulji sa soli u kosi, čitanja u parku, crtanja zvjezdica po tijelu za svaki spoj koji točno nacrtam, plesa na koncertu u omiljenoj haljini s pivom u ruci, dozlaboga nesretne i malo manje nesretne zaljubljenosti, učenja od jutra do sutra i ubijanja u knjigama nakon kojih ti se ipak dogodi pad, rituali i navike koje svi imamo, a ne govorimo o njima jer svatko treba ono nešto svoje-samo-svoje, ... dovele bi me do - pa, ako mi punih pet minuta nije pala na pamet ni prva ideja do čega, onda očito ni ne znam do čega. A možda baš do toga da sjedim u predvorju hotela, gdje nema nikog osim stričeka na recepciji, ne čujem cvrčke, doduše, ali čujem kak bih voljela bosonoga ljubiti se pod bagrenjem i kak radi ventilacija i ustajanja za pet i pol sati. . I dalje raditi sve te romantične, filmske i ne tako romantične i ne tako filmske stvari u životu, a ne filmu i samo nebo zna, kakvi se sve filmovi snimaju, sreća i radost da je tako.  p.s. kunem se da nisam patetična kolko su mi tekstovi. |
19.06.2011., nedjelja
33.
|
Ponekad mi se čini da sam stvorila krive slike o tome... Da znam slušati. Da sam jako empatična. Da sam nježna. Da sam hiperosjećajna. Da sam kreativna i totalno umjetnički tip. Da sam krhka. Da znam dati savjet. Da sam odgovorna. itd. Onak... Ne. :) Znam slušati, ali niš puno više nego većina drugih ljudi koje odlučim slušati. Empatična sam, ali ne budem plakala sa svakim pacijentom. Mogu biti jako nježna, ali i dosta gruba. Pogađaju me stvari, ali mislim da je sve bolje nego biti ravnodušan. Kreativna sam u dosta područja, imam ideje, volim pisati, ali na plesu, recimo, nisam bila osobito. I nisam vizualni tip. Jaka sam, više nego kaj se čini. Znam dati savjet po zdravom razumu, ali zdravi razum nije uvijek ono kaj trebamo. Voljela bih biti odgovornija. * * * A možda i imam sve to naglašenije od većine ljudi, ali danas mi se čini da nemam i danas me to nervira. :) |